Zagrebačka ekskluzivna parfumerija nišnih mirisa Lana dočarala nam je jedinstveno druženje s jednim od najvećih imena iz svijeta nišne parfumerije. S energetski nabijenim Francuzom Françoisem Héninom, koji je dio svoje mladosti proveo u Indoneziji  i ima brojne esencije najskupljih elemenata u malome prstu. Raskošna parfumerija Jovoy tako je samo dio u kojem sve svjetske zvijezde i pojedinci u Parizu uspiju naći i najzahtjevniju esenciju i miris te ujedno i iznova oživljenu marku s više od stoljetnom tradicijom, kojoj je novi val energije udahnuo upravo François sa svojom ekipom i novim kreacijama. Za sve mirisne sladokusce tako su parfumerija Lana u Zagrebu, kao i parfumerija Jovoy jednosmjerna ulica do kušanja i oživljenja prekrasnih kreacije parfemskih velemajstora iz cijeloga svijeta. Priča o vikontesi koja se udala za mlađeg muškarca, seljaku pretku prsatih pirata, je samo jedna u nizu životnih dogodovština nadahnutog Françoisa.

Kada ste pomirisali prvi parfem, odnosno, kada ste ga kupili ili dobili na dar, te koji je bio? 

FRANÇOIS HÉNIN:  Sjećam se, naravno. Bio je to Cacharel pour Homme muški, vrlo rana edicija i bio je prepoznatljiv u svojoj generaciji, morao si ga imati. Ono što sam volio kod tog parfema bilo je to što je prepoznatljiv, bio sam tinejdžer, dečko, a ne muškarac kao danas. Dao mi je neku vrstu samopouzdanja, bio je izuzetno važan parfem u to vrijeme. Nije to bio miris koji bih nekome ukrao u to vrijeme, ocu ili bratu ili majci, koja je još u to vrijeme nosila vrlo jake parfeme. Tada sam imao oko za drveno začinske mirise, a danas bih mogao nositi i parfem s gardenijom.

Jovoy nije samo parfemska marka, kod vas je riječ i o prekrasnoj nišnoj parfumeriji, koja je već godinama prisutna u samome centru Pariza. A što je tamo bilo ranije, butik specijaliziran posebno odabranim parfemima ili sama parfemska marka?

FRANÇOIS HÉNIN: Odlično pitanje ste mi postavili. Javoy je na neki način kao poštovanja gđa. Lana ovdje u Zagrebu ili neka druga prestižna parfumerija negdje drugdje. Posve smo se posvetili nišnoj parfumeriji. Izvorno sam oživio robnu marku s mojom sestrom i mojim rođakom 2006. godine. Imali smo i vrlo romantičnu ideju da oživimo prvobitnu bočicu, u kojoj se godinama ranije predstavila marka Jovoy. Ne znam zašto, ali kod muških parfema to je malo drugačije. Prve su nam godine dozvoljavale da napravimo one prave korake u ovoj industriji. S lakoćom bih mogao napisati i knjigu o brojnim greškama koje se naprave kada lansirate nove parfeme, a moji su prijatelji sretni što sam od njih napravio baš sve što možete zamisliti.

Što znači ime Jovoy?

FRANÇOIS HÉNIN: Nema pravo značenje, kao na primjer Bon Jour – dobar dan ili Doviđenja Avoirs, neki je miks imena Jo, imena stvarateljice i Voy, jer je njen muž bio Britanac. Vrlo je francuski, ako se igraš međusobno slovima prilikom stvaranje nekog svojstvenog imena. Ali, nema neko posebno značenje, neki je tvist između njezinog imena i imena njezinog britanskog supruga.

Koliko se promijenio način nošenja parfema od nekada, recimo u ranim dvadesetim, znači prije stotinu godina i danas, kada ga mi nosimo?

FRANÇOIS HÉNIN: Prije sto godina, prije svega baš u Parizu u godini 1920. novac je letio kroz Europu i u Pariz je stigao jazz, u Saint Germain du Preis puno se toga dešavalo. Veliki je bio jaz između staroga svijeta, stvorenog samo za aristokrate, koji su išli u restorane danju sa, kao, zvaničnim nećakinjama, a navečer sa svojim pravim suprugama,… time želim reći kako je svijet tada bio drugačiji. Parfem se tada koristio za dame koje su željele biti primijećene sofisticiranom toaletom sa šarenim, luksuznim materijalima. Željele su se izdvajati u društvu, pa su zato i parfemi bili teški, izraziti i parirali su raskošnim toaletama. Zvali smo ih kokoti, žene koje su izrazito jako mirisale, a i danas u francuskom jeziku imamo taj izraz. Bile su kao neka vrsta paunova, glasno govorile, pa i danas još koristimo izraz kokot, što znači vrlo jako. Da skratim, prije sto godina ti su mirisi bili prejaki za današnjicu. Danas u Europi imamo i regulacije, koje ne dozvoljavaju uporabu tako jakih mirisa kao nekada. Nekako mi se to sviđa i kod ljudske prirode, koja ima ograničenje, ali uvijek nađe neki način da ga zaobiđe i stvori nešto novo. Mislim da danas mladi ljudi, ali i ljudi mojih godina ne žele trošiti svoje vrijeme za nešto što ne drži svoje obećanje, već za nešto što će ga garantirati. Pod time mislim da kod parfema danas želite nešto, što bar malo traje. Kod kolonjske vode znate da je trenutačni sadržaj, da neće trajati cijeloga dana, a danas brojni žele parfemske vodice ili toaletne i tu nastupa i znanje i dobro poznavanje. Danas želimo dobar parfem, koji nam donosi ono što želimo. Rekao bih da zahtjevne stranke danas puno više nalaze upravo u nišnim markama. Nemojte me pogrešno razumjeti, nemam ništa protiv komercijalnih marki. Ako bih, na primjer, poželio najbolju vaniliju s Madagaskara, ne biste mogli napuniti sve parfemske bočice na svijetu s njome. A ljudska je rasa pametna, pa je izmislila vaniliju kao esenciju, kopiju u laboratorijima. Vrlo slično kao kod dobrog vina, isto polje i godišnje doba, a samo malo drugačiji način pravljenja daje posve drugačiji rezultat, a tako je i kod parfemske industrije. Ljudi u nišnoj parfumeriji često požele nešto drugačije, jer smo svi jedinstveni na svoj način i nadam se da sam jedinstven i ja (nasmije se). Želimo pronaći neku sreću i biti samouvjereni, pa dio toga nalazimo i u parfemu kojega nosimo, i to daje svoj doprinos. Mislim da ne žele više biti prepoznatljivi među drugima i poštovani, već žele biti i jedinstveni, drugačiji, a ako to želite, onda morate posjetiti parfumeriju Lana ili našu parfumeriju Javoy u Parizu.

Ne možemo reći da ste posve vintage marka, ali možemo reći da čuvate puno tradicionalnoga u marki Jovoy? 

FRANÇOIS HÉNIN: Neprestano imamo puno pitanja o našoj marki, a kada sam je u godini 2006. oživio, ja sam naravno želio da bude vrlo blizu onome što je bila na početku. Brojni ne bi bili tako odvažni kao nas dvoje, koji bi se usudili nositi originalni miris, a brojni se to ne bi usudili ni u snovima. Zato smo najprije oživjeli samu marku, a zatim se posvetili projektu oživljavanja prvobitnih mirisa i što smo bili bliže tome u međukoraku smo se zaustavljali. Razmišljali smo, na primjer, da naglasim svijet umjetnosti. Samo je jedna Mona Lisa, samo jedan original, iako je bezbroj njezinih slika svugdje. Tako je i samo jedan majstor Leonardo, naravno ne Di Caprio, već onaj koji je imao magiju stvoriti portret Mona Lise i uhvatiti njen osmijeh. Zašto bih onda pravio kopiju, ako mogu napraviti original. Tako sam zauzeo stav da oživimo marku i tome dodamo suvremen dodir. Neki misle da smo vrlo vintage marka, što je meni veliki kompliment, jer to znači vrhunsku kvalitetu. A osobno nisam parfumer, više dolazim iz destilacijskog posla, prije svega tu je moje vijetnamsko razdoblje, gdje sam puno radio na destilaciji esencijalnih ulja. Imao sam tu privilegiju da sam se mogao igrati malo takozvanog alkemičara. Iz svih mogućih dijelova biljke smo omekšali, gnječili i dobivali esencijalna ulja. A napraviti ulje opet je druga stvar.

Čuo sam da ste se nekada upustili na vrlo hazardersko područje u svome životu, je li vas upravo to dovelo u Vijetnam? 

FRANÇOIS HÉNIN: Na sreću, za mene u Vijetnamu nije bilo baš puno klasičnih igraonica. Ali, kada sam imao 22 godine, bio sam u vrlo ugodnoj zoni svojih roditelja, a u mojoj se ljubavnoj vezi nije sve odvijalo onako kako sam očekivao. A tada još nisam bio svjestan da mi to nije bilo suđeno. Donio sam odluku vrlo sebično i odletio u Vijetnam. Želio sam osjetiti komadić države svijeta koji je u suvremenom svijetu umro. U tom razdoblju to nije bio tako jako otvoren svijet, jer se počeo vanjskome svijetu otvarati tek krajem sedamdesetih godina. Došao sam u vrijeme koje je bilo zaštićeno od one dosade koju učimo na fakultetima i školama. Želio sam osjetiti ne opasnost realnog svijeta, već onu svakodnevicu, jer je Vijetnam izuzetno sigurna država. Želio sam malo osjetiti svijet bez zaštite roditelja.

Ako sam dobro razumio, imali ste i fabriku esencijalnih ulja? 

FRANÇOIS HÉNIN: Da, djelovao sam unutar fabrike koja je proizvodila esencijalna ulja i tijekom Božića vraćao se kući, gdje su mi produžili moju radnu vizu za 6 mjeseci. Kada sam se vratio, rekli su mi da su me već očekivali na policiji i na sreću, uz mene je bila francuska tvrtka, koja je radila tamo te su me uzeli kao svojega. Tako nisam morao služiti klasični vojni rok, već sam odradio civilno služenje. I tako osvojio sva znanja u fabrici o proizvodnim procesima.

Poseban se doživljaj dogodio u Grassu, gdje ste se sasvim zaljubili u parfemsku industriju i odlučili joj se u potpunosti posvetiti?

FRANÇOIS HÉNIN: Da, stvarno sam bio posve osvojen u to vrijeme i općenito me je očarao vlasnik tvrtke Argeville. Saznao je od nekih francuskih parfumera da je u Vijetnamu bila tvrtka koja se posvetila esencijalnim uljima te se zaputio ka nama. Zabavno je, jer to je dogodovština. Moj je otac bio zabavan čovjek i naravno investitor, koji je u to vrijeme puno ulagao u Vijetnam. Počeo je sa svojevrsnim vlakom, i upravo s tim vlakom, kojim se prvi puta vozila moja mama, a otac bar 155. puta, sreli su čovjeka, koji je kasnije postao moj mentor i šef. To nije bio hazard, iznimno su se razumjeli i tako sam počeo raditi u toj fabrici, u kojoj stvarno nije bilo ni diska ni klime. Radili smo s prirodom, drvetom i kuglicom riže, tako se tamo živi. Bio sam vrlo lijen, ali sam ipak prihvatio taj projekt. U Grassu sam nekoliko godina bio prodavač. Ne bih mogao reći da na to vrijeme imam izuzetno dobre uspomene, jer, kada sam došao iz Vijetnama, svi su mislili da sam skaut koji želi da uči pa zatim izgradi istu fabriku u Vijetnamu. To je trajalo neko vrijeme dok nisu shvatili da je zabuna i da to nije tako. Dobra je stvar što je eksperimentalni projekt trajao 32 sata u tjednu, što je značilo da sam već u četvrtak bio kod kuće. Tako sam sebi mogao kupiti auto i posjetiti roditelje te neko vrijeme provesti s njima. Sada to više nije moguće, jer se moj život jako promijenio. A moram priznati da je to bilo i vrlo lijepo razdoblje u mome životu.

Svakoga dana sretnete puno ljudi koji obožavaju posebne parfeme. Što je to što vi svakodnevno, kako u Parizu, tako u Londonu ili bilo gdje drugdje naučite od njih?

FRANÇOIS HÉNIN: Kada radite u dućanu, dani mogu biti jako dugi. Zapravo ste netko tko priča priče, pričate o pojedinom mirisu i njegovoj priči. Naravno, jako ste zadovoljni kada prodate parfem. U našoj branši puno je vremena provedenoga s klijentima. Ono što je meni uvijek davalo puno entuzijazma u ovoj industriji upravo su ljudi. Najvjerojatnije to proizilazi iz moje plemenite ljudske strane. Na pola sam plave krvi i moglo bi se reći da dolazim iz vikontske obitelji s pristupom svim dvorcima, a to je naravno posljedica moga djeda, koji je oženio čak jedanaest godina stariju suprugu, što je nekada bilo skandalozno. Bilo je nekako francuski, znate…nekako u stilu sadašnjega predsjednika Macrona. Bila je izuzetna žena, nemoguće joj je bilo reći ne. Oženiti vikontesu, koja uzima mlađeg muškarca, i koja bi se obično morala udati za rođaka, a ona odlučuje i udaje se za seljaka. Možete li zamisliti? Ne mogu sakriti ni to, da su seljaci bili jednostavni ljudi. Meni se čini prekrasno što susrećem različite ljude, čujem različite priče. Brzo se rasplete nova tema, nova priča, poseban novi doživljaj.

Vaša marka Jovoy može pripremiti i posebno izdanje parfema ili samo parfeme, koji su već pripremljeni i dostupni?

FRANÇOIS HÉNIN: Nemamo još tu mogućnost, iako imamo parfem koji se zove Private Label, jer je priča iza njega privatne prirode. Došla mi je princeza i rekla mi da po godinama izgledam kao da sam njezin sin. Ok, rekao sam sebi. I kao parfumeru pružila mi je izazov. Bila je sredina kolovoza, kada, kao što znate, većina ljudi u to vrijeme sjedi uz more i ne radi. Ipak, Cecile Zarokian počela je raditi na tom parfemu odmah. Nakon tri tjedna već smo imali prve tragove. Princeza je već odavno bila doma, a zahvaljujući njoj, napravili smo taj parfem i on je i dan danas jedan od naših najprodavanijih. Kada moram odabrati ime, ovoga smo ovako nazvali jer zaista i jeste takav, privatan. Trenutno inače to ne radimo, jer to oduzima puno vremena te energije i parfumerima. A zanimljivo je što ste me to pitali, jer trenutno radimo na vrlo sličnom projektu. A o tome ćemo pričati nakon nekog vremena, negdje u prijatnom okolišu, uz neko golf igralište.

Što možemo aktualnog otkriti kod marke Jovoy? Što novo će moći saznati naši čitaoci?

FRANÇOIS HÉNIN : Sada možete otkriti Pavillon Rouge, što bi na vašem jeziku značilo crvena zastava. Rekao bih da se parfem vraća natrag mojim precima. Sjećate li se još mladoga seljaka, koji je oženio vikontesu? Imao je pretke, koji su bili pirati, što je značilo da su znali jako dobro trgovati. Već dugo želim napraviti parfem, koji bi bio poklon muškarcima te vrste. Muškarcima, koji se usude. Na neki smo način u ovome svijetu već postali malo paralizirani. Uopće više ne pričamo međusobno. Pogledaš muškarca u lokalu i već misli, što me ovaj gleda. Pogledaš ženu i već misli, da ćeš je silovati. Suvremeni svijet s novim alatom ima i nuspojave, pa uopće više ne razgovaramo među sobom, skoro pa se bojimo jedni drugih. A ovi su muškarci žrtvovali sve za slavu, za svojevrsni adrenalin, ali i za preživljavanje. U sebi su nosili taj avanturistički duh. Kada su Francuzi napadnuti od strane Britanaca, Jolly Roger odnosno Jolie Rouge je postao simbol.  Kreatorica parfema je s nama prvi put potpisala suradnju i rekao bih da je miris koji je stvoren malo kožni, malo pikantan i stvoren u duhu idemo, pogledajmo još jednom i možda je Remember me drugi novitet s engleskim imenom, dok ostali imaju francuska imena. Riječ je o izuzetno svilenkastom i orijentalnom napitku Carac, s kardamom i đumbirom te sladom i mlijekom, što stvara vrlo gurmansku mješavinu među nišnim mirisima, i što je rijetkost. Ne radimo puno na mirisima ove vrste, što je i mali rizik stvaranja ovoga mirisa, ali s Cecile ga rado prihvaćamo, jer znamo što stvaramo.

Tko vam pomaže kod imena, kako o tome odlučujete? 

FRANÇOIS HÉNIN: Otkrit ću vam ime budućeg mirisa Final Touch. Zašto radimo na reinterpretaciji mirisa koga smo lansirali godine 2006. i koji je bio vrlo ružičasto puderast te se odlično prodavao. I ovaj bi mogao biti, ali nismo željeli praviti zabunu. Još jedna kreatorica parfema Venina Morachionne izuzetno je talentirana i vrlo vizionarska, te je ovu čudovišnu formulu promijenila i svojim je daškom stvorila još ljepšom. Upravo je to taj finalni zahvat, koji više ne želimo mijenjati. Znate kako je s damom koja se uređuje, za finalni zahvat doda još nešto, a to je naš parfem u nastajanju, Final Touch. Sada znate već skoro sve moje tajne.

Kako nositi parfeme danas, kojega navečer, a kojega preko dana?

FRANÇOIS HÉNIN: Na puno se načina može odgovoriti na to pitanje. Prije nekoliko dana pričao sam s damama u Americi. Jedna je rekla da joj treba parfem za večer i preko dana. Ono što smo ustanovili jeste da je spremna puno potrošiti za parfem koji koristi na večer, ali nikako za onaj preko dana. Na kraju se zaljubila u parfem marke Puredistance, koji je vrhunski parfem. Jedini je problem što košta više od 300 eur za 60 ml bočicu. Rekla je da joj je to previše. „Ne mogu uzeti oba po toj cijeni.“ Mislili ste da je samo za večer, nije fer, rekao sam joj, prema svima koji smo ga osmislili i prema prodavačima. S ovim parfemom možete mirisati i preko dana te ćete impresionirati i ljude oko sebe. Taj parfem zaista je poželjan. Nosite ga neprestano, bilo gdje. Ubijte ih njime! Jasno, kupila je oba.